Ulomak iz knjige Ljudi su dugo živjeli bili svjesni sebe. Nisu bili svjesni svijeta oko sebe. „Nisu bili svjesni drugih živih bića. Nisu bili svjesni svemira. Njihov svijet bio je tuźźn j ispunjen nepravdom i patnjom. Medusobno si nisu pomagali. 3Satjecali su se za bogatstvo i vlast. no se dočepao bogatstva i vlasti, mogao je iskorištavati druge. Dok su jedni imali svega u obilju, drugi su živjeli u ve- likoj neimaštini, u gladi i bolesti. I tako se svijet nastavio vrtjeti dalje. Kroz duga razdoblja. Ljudi su se naviknuli na njega. Prihvaćali su ga kao jedinog mogućeg, Svaka pomisao na bilo kakav drugačiji svijet smat- rala se utopijom. Jesu li mogli promijeniti svijet? Ako nisu znali za bolji svi- jet, ovaj kojeg su imali svakako im se činio bolji nego ništa. Bolje takav nego nikakav život. Trudili su se što više iskoristiti život, što više uživati u njemu. Jesu li uspjeli u tome? Je li život bez osviještenosti uopće život ili je tek životarenje u očekivanju smrti koja bi nas trebala spasiti od patnje na ovome svijetu? Ljudi su se bojali smrti. Nisu znali što im može donijeti. Smrt je put u nepoznato, možda u ništavilo, mislili su. U tom slučaju, ovaj je svijet jedino što postoji. Ovaj život je jedini život.