Ja, odvjetnik

TAJANSTVENA ŠKRINJICA PONOSNOGA KAPETANA Živjeli smo u Jesenicama, cijela naša obitelj, i tada je moj otac Stipe svoje dokumente, one osobne za koje je tvrdio da su mu vrlo važni, u našoj tamošnjoj seoskoj kući brižno čuvao u malenoj drvenoj tajanstvenoj kutiji koju smo svi zvali škrinjicom. A kada su sredinom dvadesetoga stoljeća roditelji izgradili kuću na morskoj obali, u zaselku Bajnice, na vrlo vidljivu mjestu u njihovoj sobi stajala je očeva svjedodžba o polože- nu »kapetanskom ispitu za malu obalnu plovidbu«, jedan od tih dokumenata, valjda najvažniji, koji je brižno dotad čuvan u škrinjici. Kao o nekoj svetinji pričao je otac o mjestu polaganja svoga kapetanskoga ispita i o vremenu u kojemu ga je polagao. Zaljubljen u more nakon odsluženja vojne obveze u Austrougarskoj ratnoj mornarici, s dvadeset i dvije godine gradio je prvi brod na splitskoj đigi, lukobranu, gdje je tada bilo brodogradilište. Poslije je u nekom mjestu kod Pirana kupio brod »Danicu«, a da bi njime mogao upravljati, morao se osposobiti za kapetana male obalne plovidbe i o tome steći formalnu potvrdu. Sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća u Bajnicama sam ja za odmor sagradio vlastitu kuću, i tada sam udovoljio očevu zahtjevu i veliko željezno sidro s »Danice«, podsjetnik na taj do- gađaj, postavio kao ukras na terasu pred kućnim ulazom. To nas sidro i danas podsjeća na ono vrijeme i na teški pomorski život koji je otac izabrao kao istinski zaljubljenik u more. Na početku dvadesetoga stoljeća u okolici je Splita izgrađena prva tvornica cementa, kada se u građevinarstvu, u kojemu je dotad jedino gradivo bio kamen, kao materijal za građenje kuća i svih pratećih objekata pojavio beton. Taj se novi građevni materijal pripremao od cementa i pijeska, njihovim miješanjem, a pijesak, koji je vađen iz mora na ušću Cetine kod Omiša, bilo je