Ratno roblje, prva knjiga

Pripovijedat ću vam, reći ću vam sve, čega se sjećam. Služit ću se najcrnjim bojama, najoštrijim perom, najtežim, najneotesanijim izrazima, ne kušajući ni jedan čas, da na njih polažem umjetničko dlijeto, koje gladi, koje istančava i poljepšava, a vi sve uzmite stotinu puta povećano i istom onda još ne ćete imati potpunu, vjernu sliku, još ne ćete čuti ono, što vam želim reći, i što bih vam morao reći. Moći ćete naslućivati neki bajoslovni život, u kojemu obrazovana, istančana duša gubi sve do gologa životinjskog nagona za održa- njem, a priprosto i nenjegovano srce pomisli, da bi se želučani sokovi mogli mirne duše, bez grijeha, umiriti u svojoj samrt- noj gladi uvelom butinom, mršavim listovima ili labavim mišicama — pokojnoga druga, koji čas prije pade mrtav od gladi, od umora i studeni. Nadam se, da ćete moći osjetiti daleku sliku takova života, ali — pita se — hoćete li pomisliti, da bi to priprosto srce, najzad, moglo imati pravo?! Psi, crknuta magarad, lipsali konji — to su bile poslastice i od njih nijeste mogli ništa naći do golih, obijeljenih kostura, kojima se više ne bi mogao omrsiti ni kurjakov zub. Ljudi su ih lizali. Rado ću pokušati, da vam to što vjernije prikažem, jer je vrlo ugodno spominjati strahovite događaje, koje sretno pre- • evo — kad hoću da živjesmo. Ugodno je pripovijedati, all počnem, krv mi udara u lice, cijelo mi tijelo drhće i ja sam spremniji i sposobniji da kleknem i da se u tihoj zahvalnici poklonim Bogu, da prinesem žrtvu dubokoga razmatranja vječnoj, nevidljivoj, svemoćnoj, sveznajućoj, dobroj, strašnoj, nepogrešivoj i neumoljivoj Sili, nego da vam izmolim litanije albanskih smrtnih grijeha. Vjerujte mi! Poslije albanskih smrtnih grijeha oni su glavni grijesi, što ih naučismo još prije pučke škole, dječje igračke. Ništa nije u nama tako uzvišeno, tako lijepo i tako sveto kao bol — nijemi, duboki neprekidni bol, koji ne može niti