Spomenik izdaji, nova orujna

On je nesumnjivo u genocidnim agresijama na četiri okolna naroda pokušao sprovesti velikosłpski program i u tome je uvelike i uspio. Zapovijedao je brojnim postrojbama, koje su se same nazivale četničkim. Istina, piscu ove knjige su ujesen 1991. godine hłvatski branitelji na južnom bojištu tvrdili daje medu ubijenim neprijateljima više onih sa komunističkom crvenom zvijezdom, nego onih s četničkom kokardom. Zaključimo ipak da ni u ovom ratu, kao ni u prethodnom, bitne razlike između crvene zvijezde i kokarde medu Srbima nije bilo. To su, uostalom, 21. prosinca 2004. godine tamo i potvrdili, kad su ih i službeno izjednačili. Sve to uz rječitu šutnju svojih stoljetnih zaštitnika, Vladara svijeta, pa čak i uz jedno američko odli- kovanje zločincu Draži Mihajloviću, 9. svibnja 2005. godine. Sve ostalo čista je logika: Milošević je bio srpski nacionalsocijalist i/ili čet- nik. Smoje je, pak, priznao da je bio Miloševićev pristaša. Opet smo na radnoj pretpostavci: je li, dakle, i Smoje svih tih godina bio to isto? Umjesto odgovora, bolje je pitanje: kojim se to čudom za samo jedno desetljeće ta "mižerija od čovika” (Ivanišević) prometnula u junaka na brončanoj straži? Ova knjiga pokušat će cjelovito odgovoriti na to pitanje. Njezin pisac, srećom, nije nikakav simbol, a, od Račanova državnog udara u svibnju 2001. godine na hrvatsku Slobodnu Dalmaciju, ne daju mu, uglavnom, da bude ni običan novinar. Bitno je: ovo o čemu piše mahom je iz prve ruke. Jedan poznati srpski pisac napisao je: ”Prošlost je tamni bezdan" — ali svjetlo istine ipak zna biti jače. Ono strpljivu čitatelju može ponuditi svakojaka iznenađenja, koja naizmjenice izazivaju smijeh i mučninu, prije svega posmrtnom zloporabom života tog čovjeka u doista orwellovske svrhe. CAR JE GOL! Ovo je štivo također osobit spomenik Miljenku Smoji. Svi njegovi štaduni nisu ravnomjerno obrađeni: prvo, jer nisu svi jednako nužni, a, drugo, jer se autor usredotočio na one u kojima je sam bio svjedok - suputnik ili suparnik.