Stepinac mu je ime, knjiga druga

ZADNJI DANI ŽIVOTA NJEGOVE UZORITOSTI DR ALOJZIJA KARDINALA STEPINCA JOSIP VRANEKOVIĆ (1919-1964.) OD 5. XII. 1951. godine neprekidno do sretne i svete svoje smrti boravio je Eminencija kardinal na župnom dvoru u Krašiću. To razdoblje njegovog života, kao i ono, što je prethodilo u Lepoglavi, s pravom je njegov nasljednik, preuzvišeni gospodin Dr Franjo Šeper, nazvao «doba sazrijevanja». To stupnjevanje, rast i uzrast tako lijepo i snažno pokazuju iz godine u godinu njegove riječi, propovijedi, pisma, njegovi pogledi na život Crkve i njegovo trpljenje. Zadnja tri dana njegova života svjedoče do kakaovih je granica stigao. Sve pojedinosti, što smo ih zapazili kod njega, posebno od nedjelje 7. II. o. g. pa do smrti, u srijedu 10. II. u 14.15 sati, govore, da je u punini bio Božji čovjek i sav u Bogu. Tok posljednje njegove zdravstvene krize i kako je polazio prema svršetku želim ovdje ukratko iznijeti. Kroz zadnjih osamnaest mjeseci Eminencija nije izlazio na šetnju kroz mjesto i izvan mjesta, kako je to običavao prije. Uvijek je osjećao potrebu kretanja i u svakom mu je pogledu godila šetnja. Radi neposredne pratnje organa vlasti šetnja mu je onemogućena. Otada je Šetao samo pred kućom. Ni tu nije imao mira, jer su isti organi stajali neposredno u njegovoj blizini i često ga po čitavi sat fiksirali, dok je šetao pred kućom. Dok smo zajedno šetali po tom malom prostoru, neugodno mu je bilo gledajući, kako prisluškuju naš razgovor. Pred Božić prošle godine kroz dva tjedna nije više ni pred kućom šetao, nego je izišao dva do tri puta na dan pred sporedni ulaz župnog dvora, gdje ga nisu mogli fiksirati ni prisluškivati. Tu se kretao na prostoru od dužine samo 2,5 metra. Bio sam tu uz njega. -— rekao je tu, što se na ovom uskom prostoru krećem «Ništa zato i Okrećem. Moj Život ide prenła kraju i Gospodin će mi brzo proširiti moje staze...» Posebno zadnjih mjeseci i tjedana više je puta s ovakove navratio se na čas u kuhinju do časnih sestara i potaknuo ih, da se puno moramo moliti za naše neprijatelje. I meni je tako sve češće počeo govoriti. Oko Nove godine i posljednji tjedan Pred smrt dao je prečasnom Šimeckom i meni, da svaki odsluži po